Skip to main content
Like
Create new Glog
previous
next
Email share
74 views | 0 likes | 0 reposts
Somic - Vukovarski som
Ja sam neka vrsta ribe. Tu sam negdje – u Dunavu i oko njega, u Vukovaru ili blizu njega vise od pola stoljeca. Plivam slobodnim stilom, citam, pisem, radim neke druge stvari. Voda, navodno, nije dobra kao nekada, kazu stari somovi. Nema ribe kao nekada, kazu, Ali, ja sam optimist. Jos uvijek ima vode, jos uvijek ima ribe, a moze se pojesti i popiti i raditi i kojesta drugo. Nije loe, mada bi moglo biti bolje.
Sa svakim udisajem od trenutka rodjenja priblizavate se smrti. Posve je svejedno sto udisete. Dokazano. Mozete pusiti duhan, marikuanu, smog, disati zrak sa planine – umirete svakako do sto i neke, ako zivite na otocima sa dva i pol stanovnika, do pedeset i neke, npr. u Vukovaru. Ostatak populacije moze ocekivati gospodju koja govori samo VELIKIM SLOVIMA bilo kada izmedju dva termina. Najbolji savjet koji vam somica moze dati je : Ne disite! Bavite se sportom. Po mogucnosti ronjenjem na dah.
Ne daje nikakve odgovore........ A mi se pravimo da to ne cujemo......
Jer satira je spomena vrijedna samo ako je ostra, ako moze zasjeci i posjeci. Glagol „satirati“ ima neobicno i zlokobno slicne korijene u nasem jeziku.
Pretvaraju nas u roblje, bez ikakve svojine, vlastite kuce, vlastitih izvora prihoda. Sve banke su u stranom vlasnistvu. sto ako, ne daj boze – opet dodje do nekakvog rata? Kako cemo onda? Nista vise nije nase. Ne moramo ici tako daleko. Svjetska kriza nas gnjeci kao kamen maslinu, ali – kada vapijemo za pomoci – kome vapijemo? Nasoj ubogoj drzavi, koja svaki dan ima sve manje tvrtki, sve manje zaposlenog stanovnistva, sve vise onih koji od nje i jedino od nje mogu dobiti nekakvu crkavicu za preizvljavanje. A odakle ce joj doticati novac, ako nastavimo ovako? Jeste li ikada gledali hrcka u onom njegovom kotacicu po kojem trci i nikamo ne stize? On se mora kretati, mora trcati. Ako mu se to uskrati – umire. Kao i zemlja. Mora se vrtjeti u krug oko sunceve peci, mora odrzavati brzinu, ne moze stati jer bi ju sunce privuklo i nemilosrdno spalilo. Ali – ne stie nikamo. A mi joj ni najmanje ne pomazemo. Vrti se kako bi nas odrzala na zivotu. Unistavamo, trosimo, nanosimo joj ozljede koje vie ne mogu zarasti. sto cemo kada jednog dana posustane?
Bloger Zdrave zamoljava svoje kolegice i kolege koji imaju materijala vezanog uz nasu pokojnu Somic da mu to dostave..kao i sugestije za uredjivanje ove stranice posvecene nasoj usnuloj blogerici !
Vedra strana mraka Ne vidi se prljavstina. Ne vide se suze. Mozes vidjeti zvijezde. Mozes vidjeti i najmanje svjetlo.
Originalni izvorni tekstovi !
